microscope preloader

Markeri inflamacije

C-reaktivni protein (CRP) - je prvobitno izolovan kao protein koji se vezuje za C-polisaharid na ćelijskoj membrani pneumokoka i po tome je dobio ime. Pripada familji pentamernih proteina koji se nazivaju pentraksini. Otkriće da se sintetiše u jetri, okarakterisalo je CRP kao nativni protein. CRP se sintetiše i u ekstrahepatičnim tkivima kao što su glatki mišići krvnih sudova, aterosklerotski plak i intrakardijalna tkiva. CRP je osetljivi marker koji reflektuje stepen inflamatornog odgovora i predstavlja korisni pokazatelj imunske povrede tkiva.

CRP predstavlja protein akutne faze koji se najčešce i najbrže povećava (biološki poluživot iznosi 19 sati), a što ukazuje da je on deo prirodnog imunskog odgovora. Najveći deo CRP-a se eliminiše preko jetre. Posle oštećenja tkiva koncentracija CRP-a se udvostručava na svakih 8h i dostiže svoj maksimum u roku od 36 do 50h, pri čemu se na normalan nivo vraća za 3-5 dana nakon infekcije ili povrede.

Merenje CRP-a koristi se za razlikovanje akutnih bakterijskih od virusnih infekcija, u praćenju napredovanja bolesti, kao i delotvornosti lečenja, pa se može koristiti i kao biomarker. Vrednosti CRP-a u krvi kod zdravih osoba obično ne prelaze do 10 mg/L. Povišene vrednosti CRP-a od 10-50 mg/L ukazuju uglavnom na blagu upalu, virusnu infekciju, a mogu se naći i kod npr. trudnih žena, pušača ili naporu; vrednosti od 50-200 mg/L ukazuju najčešće na aktivnu inflamaciju i bakterijsku infekciju, dok se vrednosti veće od 200 mg/L sreću kod teških bakterijskih infekcija i u traumama.

C-reaktivni protein se određuje u uzorku analize krvi i nije potrebna posebna priprema pre dolaska u laboratoriju.

Sedimentacija eritrocita (SE) je brzina kojom se eritrociti talože kada se krv izvadi u epruvetu u kojoj je antikoagulans. Eritrociti taloženjem ostavljaju za sobom tečnost koja je zove plazma. Rezultat sedimentacije se izražava merenjem visine plazme izražene u mm koja se očitava nakon 1h. Referntne vrednosti zavise od uzrasta i pola. Krv se vadi iz vene i nije potrebna posebna priprema pre odlaska u laboratoriju.

Kod zdravih osoba eritrociti se sporo talože. U toku zapaljenja, u organizmu se stvaraju proteini koji slepljuju eritrocite, dovode do njihovog bržeg taloženja i samim tim do porasta sedimentacije. Porast sedimentacije se dešava najmanje 24h nakon pokretanja zapaljenske reakcije i traje 4-6 dana.

Sedimentacija je povišena u trudnoći, u toku menstrualnog ciklusa, anemiji, kod starih osoba, u toku fizičke aktivnosti. Ubrzana je u toku virusne infekcije, kod tumora, reumatskih bolesti, upale pluća, tuberkuloze, hronične bolesti bubrega. Sama sedimentacija nije dovoljna da bi se potvrdilo postojanje upalnog procesa ili bolesti u organizmu, zbog čega se ona koristi zajedno sa drugim markerima inflamacije.

Fibrinogen je protein koji se stvara u jetri. On je I faktor koagulacije krvi i ima važnu ulogu u koagulaciji (zgrušavanju) krvi. Kada dođe do povrede tkiva ili krvnog suda, fibrinogen se pretvara u niti fibrina, koje formiraju fibrinsku mrežu. Ta mreža zajedno sa trombocitima stvara krvni ugrušak i tako sprečava dalji gubitak krvi. Poremećaj u koncentarciji ili funkciji fibrinogena i drugih faktora koagulacije može dovesti do krvarenja ili stvaranja tromba. Pored toga, fibrinogen je i pozitivan reaktant akutne faze, što znači da se njegova koncentracija povećava u toku zapaljenja ili oštećenja tkiva. Fibrinogen je povišen u infekciji, kod tumora, reumatskih bolesti, u trudnoći, kod pušača, kod žena koje koriste oralne kontraceptive. Krv se vadi iz vene i nije potrebna posebna priprema.